"Ovdje sam postao, ovdje ću nestati. Ovdje sam ugledao i nebeski beskraj i pučinu na kojoj mi se oko odmara, i ovo ne bih zamijenio ni za jedan kraj na svijetu. Ljepših možda ima, dražih nigdje.

Bosna da prostiš jedna zemlja imade

I posna

I bosa da prostiš

I hladna i gladna

I k tomu još

Da prostiš

Prkosna

Od

Sna.

Ovaj kraj, to sam ja, to je moj život i moja ljubav, to je moja kolijevka i moja grobnica, moj početak i moj svršetak. Znam svaki prevoj, svaki ugib, svako uzvišenje na ovom vidokrugu, znam svaki miris što se javi od proljeća do zimske bure. Znam svaki preliv svjetla, od ružičastih jutara do crvenih sunčevih zalazaka, od pamučnih oblačića do tmastih oblačina što najavljuju nevrijeme. A sve je to moje, kao moje vlastito tijelo, i još više i još važnije, jer je to nešto vječno što me je prihvatilo, privezalo, obilježilo, sebe sa mnom, mene sobom. Zato ne mogu reći: Volim svoj zavičaj. Kao što ne mogu reći: Volim svoje tijelo. Mnogo je tačnije ako kažem: Živim s njim, bez njega moj život ne postoji…”

Naša domovina Bosna i Hercegovina je država sa hiljadugodišnjim kontinuitetom. U historijskim izvorima ime „Bosna" prvi put se spominje u X stoljeću. Kroz srednji vijek Bosna je bila banovina i kraljevina. Jedan od najznačajnijih bosanskih banova bio je ban Kulin. On je napisao 1189. godine čuvenu Povelju kojom dopušta Dubrovčanima da se slobodno kreću i trguju po Bosni. Bosna postaje kraljevina 1377. godine, a za kralja je krunisan Tvrtko I Kotromanić. Historijski izvori nam potvrđuju da je nosio titulu „kralj Srbljem i Bosni i Primoriju i Zapadnim stranam". Za područje na kojem mi živimo korišten je termin Hum, sve do XV stoljeća, kada se počinje koristiti naziv Hercegovina. Kao samostalna srednjovjekovna država Bosna je opstala sve do 1463. godine kada je zauzimaju Osmanlije. U periodu osmanske uprave Bosna će prvo biti sandžak, a 1580. godine formiran je Bosanski ejalet. U sastavu Osmanskog carstva područje Bosne i Hercegovine će ostati do 1878. godine. Te godine Bosnu i Hercegovinu okupirala je Austro-Ugarska monarhija, koja će njome upravljati do I svjetskog rata. 1918. godine Bosna i Hercegovina ulazi u sastav prve jugoslovenske države, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevina Jugoslavija). Nakon II svjetsog rata naziv zajedničke države će biti FNRJ (Federativna Narodna Republika Jugoslavija), a od 1963. SFRJ (Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija). Početkom devedesetih godina raspada se SFRJ. Pojedine jugoslovenske države se osamostaljuju. U BiH je 29.02.1992. godine izvršen referendum, na kojem se većina stanovništva izjasnila za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, kao državu ravnopravnih naroda. BiH je, na osnovu rezultata referenduma, proglasila nezavisnost 06.04.1992.godine. Srbija se nija slagala sa nezavisnošću BiH pa je izvršila agresiju na BiH. Rat je trajao od 1992. do 1995. godine. 1995. godine potpisan je Dejtonski mirovni sporazum, po kojem je uređena BiH koju danas poznajemo. 25.novembra obilježava se Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Od 1945. do 1992. godine taj Dan je obilježavan na prostoru cijele BiH. Danas se, nažalost, obilježava samo u pojedinim dijelovima BiH. Zašto?

Zato što onima koji su izazvali rat 1992. godine i koji nastoje i danas da razore BiH ne odgovara ovaj datum. Zato što je na taj Dan 1943. godine u Mrkonjić Gradu održano prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a na kojem je potvrđen kontinuitet državnosti BiH. Zato što su predstavnici svih naroda u BiH tada rekli da žele da „njihova zemlja, koja nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska, bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina, u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata."

Povodom Dana državnosti učenici: Amila Tucović,  Aldina Kurtović i Anis Brkan upriličili su recital putem školskog razglasa. 

Čestitamo Dan državnosti Bosne i Hercegovine svim građankama i građanima Bosne i Hercegovine u domovini i širom svijeta