Sretan rođendan Druga gimnazijo!
Objavljeno: 22. apr 2020. | Pogledano: 1394 puta
22. april koji se u međunarodnom kalendaru obilježava kao Dan planete zemlje, zbog svog višeznačja prihvaćen je i određen kao zvanični Dan naše škole.
Današnja Druga gimnazija Mostar baštini bogatu tradiciju do ratne, 1994. godine kada je zbog nedostataka i potrebe učiteljskog kadra Odlukom Izvršnog odbora opštine Mostar, br. 02-023-6385 od 25.07.1994.osnovana Učiteljska škola. U školu su upisana tri (3) odjeljenja prvog razreda – dva (2) odjeljenja u Mostaru i jedno (1) odjeljenje u Drežnici. Nastava se održavala u zgradi Druge osnovne škole na Šehovini, gdje su bile smještene još četiri (4) srednje škole i jedna  (1) osnovna škola. Navedene škole pohađalo je oko 1800. učenika. Zgrada osnovne škole bila je oštećena, bez prozora, vrata, namještaja, opreme, učila, biblioteke. Nastavnog kadra je nedostajalo, pa su nastavnici radili u više škola. 1996. godine škola se preselila u zgradu Četvrte osnovne škole u Brankovcu, zajedno sa osnovnom školom, Srednjom građevinskom i Muzičkom školom. Nastava se odvijala u tri smjene i bilo je oko 3280. učenika. 1999. godine donesena je odluka o transformaciji Učiteljske škole u Pedagošku gimnaziju, a 28.07.2003. godine u JU Druga gimnazija Mostar sa programima -pedagoška gimnazija, filološka gimnazija i sportska gimnazija koja će školske 2009/2010. godine dobiti novu zgradu zajedno sa Srednjom medicinskom školom u Sjevernom logoru i novi smjer, matematičko-informatički.
U proteklih 25. godina naša škola je obrazovala veliki broj učenika iz cijele Hercegovine koji su danas vrijedni i ugledni ljudi naše zajednice i svijeta. Kroz dugi niz godina rezutati Druge gimanzije Mostar su rasli brzom progresijom čemu je doprinio kvalitetan profesorski kadar i uprava koja je kontinuirano ulagala i ulaže u obrazovni proces. Dokaz tome je nagrada Pedagoškog zavoda Mostar za najbolju školu koja već četiri godine zaredom pripada Drugoj gimnaziji Mostar. Pomenut ćemo imena ljudi koji su zaslužni za veličinu današnje škole, tu su bivši direktori: Osman Bajgorić, Semir Memić, Zlatko Hadžiomerović i sadašnji direktor Ćamil Tabaković, sekretarica Rasema Pajević, te nekadašnji profesori: Sabaheta Bijedić, Muhamed Elezović, Enisa Tipura, Đenana Zećo, Jusa Nikšić, Ekrem Smajić, Maida Hasić, Selma Hidović, Emina Žuljević, Emir Gološ, Zulka Čerkez, Selveta Seka Plosko, Snježana Šarić, Svjetlana Rizvanbegović, Zehra Ferušić, Nadžida Međedović, Enes Peco, Begović Galib, Smajo Mutilović, Mensud Medar, Tahir Đulić, Enes Ratkušić, Amira Burić, Rasim Korjenić, Mirsada Mustafić, Milada Orman, Mustafa Hodžić, Sudo Marić, Alaudin Veledar, Adnan Dizdarević, Salem Hubić, Feđa Klarić, Sanja Bajgorić, Dževad Boškailo, Muhamed Buzaljko, Mehmedbašić Aida, Amra Dugalić, Tanja Serdarević, Čolakhodžić Mersiha, Tajma Guzin, Čampara Nermana, Elma Leto, Arzemina Bajgorić, Redžić Emica, Amela Šator, Amela Avdić Unkić, Esad Šuta, Latifa Mezit, Arman Kohnić, Elvir Ćajić, Emira Tule, Meliha Krhan, Samir Šejtanić, Mersiha Malkić Feriz, Lejla Ćosić, Sadmir Džebo, Jasmina Pajić, Tanja Avdić, Dženana Pekušić, Aida Memić, Anesa Burić, Elvira Ramadani, Šejla Memić, Almasa Hadžić, Mejrem Muratović-Šuta, Ahmed Husić, Ajla Hadžić, Adna Mulać, Azra Lazović, Inga Vilogorac, Aida Tucaković i sadašnji profesori: Jasmina Omerika, Edina Čomić, Elvira Isaković Hrle, Seima Ekinović, Arnela Pandur, Nejra Mušić, Feđa Ibrulj, Maksumić Indira, Munib Hasić, Monika Dizdarević, Marijana Lasić, Igor Borozan, Amna Sefo, Duraković Haris, Omer Đulić, Elmedin Beća, Ćorajević Haris, Fejruz Abaza, Amer Bahtijar, Azer Ćosić, Anes Hadžiomerović, Erna Ćurić, Šerif Bojčić, Arnela Šutić, Saida Tabaković, Lejla Trebović, Tajma Bulić, Elma Ćorić-Kajtaz, Vilbada Vila, Sabina Dumpor, Mira Đajo-Begić, Zibica Šuta, Emina Muminagić, Emina Topuz, Midhad Mujan, Danijal Veledar, Merzić Semin.    
 
Nekada se prosvjeta cijenila, nekada davno, kada je bilo sve drugačije... Kada je bilo više ljubavi i poštovanja. Učitelj se volio i kada je s razlogom djecu korio. Jer, razumni su tada znali da taj poziv i nije lahak, jer za njega treba strpljenje i takt.
 
Profesorski položaj bio je drugačije tretiran, jer je imao društvenu važnost, koju je i zasluživao. Danas su, nekako nehajni prema onima koji podučavaju, ali, iako živimo u vremenu osuđivanja i omalovažavanja određenih profesija, trebali bismo imati više razumijevanja prema prosvjetnim radnicima, ama baš svaki dan, a ne simbolično na Dan škole.
 
Svim učenicima i uposlenicima želimo sretan Dan škole!