Aluzija na Drugi svjetski rat i nacističku moć u romanu "Stranac"
Objavljeno: 13. nov 2019. | Pogledano: 139 puta
Roman „Stranac" govori o društvu dvadesetog stoljeća te položaju običnog čovjeka u njemu. Autor Albert Kami istovremeno otvara mnogo životnih pitanja malog čovjeka. Iako sama knjiga nije toliko poznata običnim ljudima kao recimo Šekspirov „Hamlet" ipak ima ogroman kvalitet te kao takva zaslužuje poštovanje.  Pojavila se 1942. godine u vrijeme velikih društvenih turbulencija i Drugog svjetskog rata o čemu će kasnije biti govora.  Ali da pređem na stvar.
Drugi svjetski rat pretstavlja najveću kataklizmu u historiji čovječanstva te je kao takav bez sumnje uticao i na književnost.  Pisac na jedan poseban način upućuje na problem pasivnosti francuskog društva u kome i sam djeluje.  Inertnost i pasivnost Francuske u pogledu ratnih i političkih dešavanja najbolje je ilustrovana u liku Mersoa kojemu je sve svejedno. Bez obzira na sve mogućnosti koje je imala Francuska, ova nekada najveća svjetska sila, je potpuno ravnodušno dočekala stranu okupaciju.
Kroz roman možemo vidjeti da se običan čovjek ne može prilagoditi nadmoći velikih moćnika te je zbog toga svaki čin otpora popraćen službenošću i nedostatkom cilja.  Francuski narod svoje djelovanje usmjerava u pogrešnom smjeru tj. umjesto da se odupre pravom okupatoru i suoči se s problemom on traži žrtveno janje u Arapima. U ovom društvu ljudi su samo brojke, spomenici na nekoj livadi.  Nije važno šta čovjek osjeća, šta želi, šta ga čini sretnim. Ljudi apsolutno ne žive život, oni samo preživljavaju. Iz toga proizilazi i činjenica da Mersoa ne pogađa smrt rođene majke. Smrt je nešto neminovno u vremenu kada se pojavilo ovo djelo. To i jeste vjerovatno cilj pripovijedanja, da lakše podnesemo sve gadosti i patnje na ovom svijetu jer šta mi možemo u svijetu gdje se moć stvara tenkovima i oružjem. Postavlja se pitanje šta jedan običan čovjek iz bilo koje zemlje može učini da to zaustavi. Merso to i sam kaže: „Što se mene tiče smrt drugih, ljubav jedne majke, što me se tiče njegov Bog, život za koji se neko odlučio, sudbina koju je odabrao, kad jedna jedina sudbina koju je odabrao, kad jedna jedina sudbina odabire mene i sa mnom na milijarde povlaštenih  ..." Iz ovog vidimo da je Merso svjestan svoje nemoći te mu je jedina opcija da se prepusti sudbini, da položi oružje što je u biti uradio i narod Francuske. Prebacivajući odgovornost jedni na druge Francuzi su poraženi a da to nisu ni znali. Sve se to oslikava i na napredovanje porodica tj. osnovne jedinice društva . „Hoćeš li me oženiti",upita Marie. Merso na to reče: „Oženit ću te ako želiš". U ovakvim okolnostima čovjek  zaista ne zna šta mu donosi jutro te stoga ne treba kriviti Mersoa zbog neosnivanja porodice.

Iz svega ovoga možemo izvesti zaključak da neki problemi zaista ne zastarjevaju jer čak i danas čovjek ne može da se posveti sebi tj. da ponekad pogleda unutar sebe. Društvene norme moćnika su od nas napravile robote  programirane da samo rade bez emocija i cilja.  Kada se čovjek bori protiv nečega što ne može pobijediti onda je najbolje izbjeći sukob na neki način.  Postupci Mersoa nisu odraz njegovog lošeg karaktera već njegove vještine izbjegavanja sukoba što je i obilježje čitavog društva  Francuske u vrijeme Drugog svjetskog rata.  Književnost ne bi trebala servirati čitaocima gotove spoznaje već ih natjerati da iz više uglova sagledavaju pojave u svijetu.  U tome i jeste veličina romana „Stranac" 

                                                                                                                             Učenik: Rijad Šuta