Ljubavni motivi u književnom opusu Hamze Hume
Objavljeno: 3. nov 2020. | Pogledano: 279 puta
Nagrađeni rad učenice Amne Brkan.

Nakon smrti Svetozara Ćorovića, 1919. godine, u Mostaru, jedan drugi Mostarac je ušao u književnost, objavivši u dvadeset petoj godini, svoju prvu knjigu. Bio je to Hamza Humo.  On je u svojim pripovijetkama i pjesmama evocirao isto podneblje u kojem su se cijelog života bili kretali  pripovjedač  Svetozar Ćorović  i pjesnik Aleksa Šantić.

U istraživačkom fokusu ovoga teksta nalaze se pripovijetke Hamze Hume u kojima se prepoznaju ljubavni elementi.
Dijelove svoje lirske pripovijesti  Grozdanin kikot Humo je objavio 1925. godine. Bez sumnje, ova pripovijetka nastala je u jeku Humine stvaralačke avanture. Kroz cijelu pripovijetku realni život se stalno,  iznova obznanjuje u mnoštvu detalja karakterističnih za Humino zavičajno podneblje. Ali realni život, život hercegovačkog sela, nije tema te pripovijetke. To je samo čvrsta misao na kojoj Humo tka svoje priče iz mašte o mladosti i ljubavi. A kroz cijelu pripovijest obnavlja se i treperi ne samo taj svakidašnji  život ljudi na selu već i svaki drugi motiv koji je Humo, uveo u svoju priču i tako ga učinio jednim od sastojaka svijeta svoje pripovijetke ( kao što su motivi vremena u prolasku, motiv seksualnog privlačenja, osamljenost, motiv erotskog sna te motiv legende o Grozdanu i Grozdani). Motiv seoske svakodnevnice „Čujem tup topot govčeta. Okrenem se: djevojka tjera kravu."[1]Iza toga- i iz toga- pojavljuje se glavni razvojni motiv, motiv erotskog približavanja čovjeka i žene:

-Dobar veče!-  kažem ja, a ona odgovara skoro nečujno.
Idemo uporedo. Ja je zagledam:
- Vidio sam te juče. Ti stanuješ u Stublini. Je li?
Jest. Stanuje u Stublini, a ime joj je Ivanka...
- Zbogom Ivanka! Doći ću ti jedne noći- ja prošaputah, a ona zamače za klanac.[2]

Neposredno nakon toga , pojavljuje se drugi glavni motiv cijele pripovijesti, motiv zbivanja u prirodi:

„Mjesec zađe za oblak. Potamni noć. Samo bijel snop mjesečine prosu se po grebenu Mrkulje. preplašene tice poletješe iz plotina u mrak. Odozgo iz sela dopire neprekidan šum"...[3]

S tim dolaskom noći razvija se motiv erotske čežnje i erotskog sna, koji će u svom ponavljanju cijelu pripovijest ispuniti jednom „erotičkom srži"[4]( kako je 1927. godine napisao Kršić):

Laku noć, Ivanka, laku noć! govorim ja i penjem se uza stranu.
Ivanka, doći ću ti jedne večeri kad popci zapjevaju u strani vrh sela. Prikrašću se pod dud i zvaću te tiho, tiho kao što Grozdan zove Grozdanu na ljubavne sastanke:
Ivanka, čekam te i sav drhtim od očekivanja, šaptaću ti. Cio sam dan mislio na tebe. Slušaj kako se dozivaju popci u stranama...

A usred tog erotskog sna, kao simbol njegovog iskonskog sadržaja, javlja se i motiv legende o Grozdani i Grozdanu, koji će postati motiv cijele pripovijesti: „ ...zvaću te tiho, tiho kao što Grozdan zove Grozdanu na ljubavne sastanke... Pričaću ti priču o Grozdanu i Grozdani. Pričaću ti kako ga je varala Grozdana s mladićem Ozrenom..." [5]

Kongruentnost Humine pripovijesti se prepoznaje u dubini pjesničke vizije, kao na primjer u IV pjesmi Hercegovačkih pejzaža, u kojoj se ponavlja „san modrog vinograda na rijeci" [6]iz IX glave Grozdaninog kikota:

...Mlaz sunca kao svileno krilo
   Ljulj´o se nečujno nad plavom rijekom
   I kao san mahao mene.
  U taj čas kao da bijela ruka,
  Sva svijetla i kao mađijom nekom,
  Skide haljiu sa divne žene.

Tu lirsku sugestiju jednog snenog erotrskog priviđenja Humo je u Grozdaninom kikotu razvio u jedan halucinantni prizor. Naime, u XI gl. te pripovijesti Ozren kraj rijeke u toplo ljetno podne sniva san o Grozdanu i Grozdani i u tom snu ih vidi kako s mlazevima sunca silaze na plavu rijeku i kako Grozdan otkopčava kopču na Grozdaninoj haljini:  „ ...haljina spade na pijesak i na rijeci se zabijeli naga božica, sa bijelom zvijezdom u kosi. Grozdana je sva naga. Na bijelom tijelu gdje joj sunčane zrake, tanke, srebrne."[7]Taj prizor iz Ozrenovog sna, koji se, inače višestruko ponavlja, završava se, kao i obično, Grozdaninim kikotom: ,,... Negdje u klisurama, u suncu, zazvoni bijesni i razgoličeni kikot, zacereka se crven, strastven smijeh i vrisnu. Život se rodi u klisurama kao procvjetao žbun."[8]

U prednjem planu Humine pripovijesti, pojavljuje se Grlica, djevojka na koju Ozren misli i kada ga Ivanka privlači u svoj zagrljaj, djevojka koja je tokom ljeta sazrela sa svojom prvom ljubavlju, da bi, poput leptira, s odlaskom ljeta završila svoj prekratak život. Grlica se pojavljuje kao ljubavna čežnja, kao mladalački drhtaj puti, kao radosna pomisao na vječnu ljubav. „ Hoće li se oni zauvijek voljeti?- pita Grlica Ozrena za Grozdanu i Grozdana."[9]

Najzad, u samoj jezgri Humine pripovijetke pojavljuju se mitski ljubavnici Grozdan i Grozdana, koji su po legendi osuđeni da ,svaki put zajedno s prirodom, na kraju ljeta iznova umru i tako prekinu svoja ljubavna ludovanja.

Zaključak je da je u Grozdaninom kikotu pjesnik Humo ipak govorio kao pripovjedač, koji je pustio da tečnost čiste poetske ekspresije poteče strogo kontrolisanim kanalima naracije i slije se u jednu priču, strasnu, nježnu, radosnu, melanholičnu, vrlo subjektivnu, ali i ljudsku, baš kao što je to u narodnim baladama i sevdalinkama.

 

U vremenu kada je pisao Grozdanin kikot, Hamza Humo je napisao i svoju, možda najbolju kratku pripovijetku, Svedalijina ljubav (Srpski književni glasnik, 1925.)

U Sevdalijinoj ljubavi Humo je zaista uspio da iznese jedno stanje duše koje je izložio našem doživljavanju, kao da se to zbivanje odvija uživo ispred nas.
Kada čitamo tu pripovijetku, može nam se učiniti da ono što se događa u dušama njenih junaka osjetimo neposredno u tekstu, kao vreli impuls jedne silovite ljubavne strasti, istovremeno meke i divlje, omamljujuće i razorne, sretne i fatalne.

Biber, junak pripovijetke  Sevdalijina ljubav, jedan je od zatočenika tog  „sevdisanja", koji se omamljuju pjesmom i ljubavnom čežnjom. On ne prestaje da se predaje toj omami, uvijek iznova voleći, čeznući, kao da sevdah i nije ljubav već stanje ekstaze. Cijela pripovijetka o sevdaliji Biberu  je poema o jednoj sevdalijskoj ljubavi, koju pripovjedač prati u njenom razvoju, od trenutka prvog ljubavnog nemira, preko zanesenog ljubavnog osvajanja do konačne tužne praznine i pustoši. 

Po osnovnom osjećanju, ovo je izrazito erotska pripovijetka. Za nju se ne može reći ono što je Humo rekao za sevdalinku: „njen glavni elemenat, erotika, podređuje sve ostale."[10]

Humo je i u svojim pjesmama kao i u pripovijetkama često pokazivao opsjednutost erotikom, kao da sam pada u „erotski trans"[11].Sevdalijina ljubav (kao ni Grozdanin kikot) nije po svojoj strukturi usredsređena na erotiku kao osnovni motiv. U tom pogledu sa Sevdalijinom ljubavlju možemo uporediti raniju Huminu pripovijetku, Strast. Ta pripovijest zaista opisuje Huminu opsjednutost erotikom, kao ljubavnom strašću, koju pokreću neshvatljivi nagoni.


....,, Pili su tako dugo dok već nisu dospeli do ludila. Ana se nenadano zacereka, zbaci košulju sa sebe i poče plesati po senici. Njeno belo telo bleštalo je srebrno na mesečini. Izgledala je kao pobesnela, mlada đavolica. Raspletenih kosa i užagrenih očiju, kretala se ona u ludom i vratolomnom ritmu po senici. Crnčić je sedeo na stolici i buljio u nju kao kakvo priviđenje. Tako plešući, ona se ponovo zacereka, skoči na krevet i poče se previjati i zavijati kao besomučnica, a Crnčić, obezumljen, zanjiska i baci se na nju..."[12]

Znamo da je i Anin muž u blizini i da ona zavodi njegovog prijatelja, onda nam postaje jasno da je erotika tu sebi podredila i sve drugo, do mjere u kojoj sve unaokolo postaje prazno i pusto. U Sevdalijinoj ljubavi, sve se dešava drugačije, kao i sam čin ljubavi:

...,, I kapidžik je škrinuo. Pod šandudom na čimenu igrale se sene pritajene i nasmejane, sluteći nešto i šapćući. Mesec se provlačio kroz granje i potok poigravao i ćeretao prkosno. Skriven i pritajen šapat ispod šandude šuljao se pod stabla. A Iša, sva umotana u zagrljaj, predavala se milovanju. Ona je čula samo neki pijani šum unaokolo, koga nestaje i nestaje negde dole iza nje, dok je njegov zagrljaj uzdiže i nosi iznad Kamenjaka, iznad bašta u mesečinu, put zvezda. A zvezde su sišle s mesecom i smejale se u krošnjama šandude. One su sve videle. Biberov šapat i toplo milovanje pretvarali se u bes, u ujed, i Iša je nenadano počela da grca, da se daje i otima. Biber joj kida haljinu, lomi je divlje i ovlada njom celom. Zvezde su počele da kaplju kroz granje i da se prosiplju po njima. Mesec se glasno cerekao, a potom kikotao kao da ga neko golica. I sve je odlazilo, širilo se unaokolo po baštama i stišavalo se".[13]

Humini junaci  Biber i Iša predaju se ljubavi i ljubavnoj strasti, da bi se oduprli  isticanju vremena  i da bi uhvatili i zadržali ono od života što može da zanese, omami, ukratko da održi iluziju životnog smisla.

Sve Humine ljubavne priče razvijaju se po jednoj šemi koja  odgovara liniji njegove filozofije ljubavi. Njegovi junaci se ne boje uroka i magija već se potpuno predaju ljubavnom milovanju i čulnom uživanju.

Hamza Humo je u navedenim djelima uspio potpuno i do kraja izraziti svoj doživljaj ljubavi i svoju „filozofiju ljubavi"[14].

 

 

 

 

Korištena literatura:
„Pripovjedači"  Zednko Lešić
„Pjesme/ Grozdanin kikot"  Hamza Humo

 

Amna Brkan III2
Druga gimnazija Mostar



[1] Pjesme/ Grozdanin kikot, Hamza Humo, 215.str.

[2] Pjesme/ Grozdanin kikot, Hamza Humo, 215.str.

[3] Pjesme/ Grozdanin kikot, Hamza Humo, 216.str.

[4] Pripovjedači, Zdenko Lešić , 378. str.

[5] Pjesme/ Grozdanin kikot, Hamza Humo, 216. str.

[6] 7 8 Pripovjedači, Zdenko Lešić, 383.str.

 [9]  Pripovjedači, Zdenko Lešić, 386. str.

[10] Sevdalinke, Sabrana djela, Hamza Humo, VI, 108. str.

[11] Pripovjedači, Zedenko Lešić, 391. str.

[12] Pripovjedači, Zdenko Lešić, 392. str

[13] Pripovjedači, Zdenko Lešić, 392. str.

[14] Pripovjedači, Zdenko Lešić, 405.str.