U mojoj kući od davnina se pominjalo ime Muhammeda a.s.Moji preci redovno su klanjali pet vakat namaza,postio se mjesec Ramazan,a Kur'an je imao posebno mjesto i na polici naše kuće i u dubini naših srca.Od malena sam slušao predanja o Muhammedu a.s.Moja pranena,koja je bila u dubokoj starosti,zaboravljala je mnoge događaje iz svog života i života svoje djece,njenih najbližih.Ali začudo,nikad do svoje smrti,nije zaboravila ni jedan ajet,ni jedno predanje o Muhammedu a.s.Noću bi mi pričala o Božijem poslaniku i nevidljivom rukom me vodila u taj zamišljeni svijet,u Meku i Medinu,u godinu 571.,u dane Poslanikovog odrastanja.I ja sam pažljivo slušao i upijao svaku riječ.Tako sam još kao dječak zavolio Muhammeda a.s. istim žarom kojim mi je starica pričala o njemu.
I poslije tih neninih besjeda bilo mi je žao što nikada nisam vidio Poslanikovo lice niti svjetlost koja je obasjala horizont pri njegovom rođenju.Nisam čuo huk dvorca perzijskog kisre koji se srušio kada je Odabrani prvi put ugledao ovozemaljski život.Žalio sam što nisam bio u društvu Poslanikovom,na mjestu Enesa ibn Malika koji ga je služio deset dugih godina,a kasnije tvrdio da nije dotakao ništa mekše od ruke Allahovog poslanika,niti osjetio ugodniji miris od mirisa njegovog tijela.U noćima neninih priča vidio sam pijesak nepreglednih arapskih pustinja,Resullahove stope i brdo Uhud.Vidio sam zarobljenog i u okove vezanog Hubejda,Poslanikovog ashaba,koji do posljedneg trenutka svog života svjedoči ljubav prema Muhammedu a.s.Zamišljao sam sablju ibn Talhinu i njegovu podignutu ruku dok svojim tijelom nesebično štiti tijelo Poslanika.Pričala mi je moja dobra starica i o tome koliko je Božiji poslanik volio svoj ummet,svoje sljedbenike.Znala je reći:"Sine,mi smo počastvovani.Prvi ćemo ući u džennet pod Muhammedovom zastavom".Kasnije sam se i sam uvjerio u snagu Poslanikove ljubavi prema nama."Svaki Allahov poslanik,a.s. imao je dovu koja se prima i svaki od njih je požurio sa svojom dovom na ovome svijetu.Ja sam svoju dovu ostavio kao šef'at (zauzimanje) za moj ummet na Sudnjem danu",riječi su Muhammeda a.s. (Muttekefun alejhi)
Tako se u mojoj duši razvilo divljenje prema Muhammedu a.s.,a kasnije je to isto osjećanje preraslo u ljubav.Jer voljeti Resullaha,našu zvijedu vodilju,zaista nije teško.
Muhammmed a.s. je bio i poštovan i povjerljiv.I vojskovođa i hrabar ratnik na Božijem putu.Odani drug,plemeniti otac,mudri učitelj. Bio je posljednji,a u svemu prvi.Hranio je gladne,oslobađao zarobljene,dovom liječio bolesne,štitio siromašne i nezaštićene.Pružao je ruku jetimu,ranjenom šehidu,gladnoj ptici.Nije žudio za materijalnim stvarima,dunjalučkim prolaznim ljepotama.Ljude je cijenio prema stepenu njihove približenosti gospodaru.Znao je ohrabriti uplašene,nasmijati tužne,vratiti iman u srca onih koji su poklekli.Zahir,Allh dž.š. mu se smilovao,bio je u to doba rob u Meki, pa se svjestan svog nelijepog izgleda, požalio Poslaniku.Rekao mu je:"O Poslaniče,kome ja trebam?Ja sam jeftin i bezvrijedan".Poslanim ga je poslije tih riječi zagrlio i utješio, govoreći mu:"Ali,ti si Zahire, skup kod Allaha".
Je li teško voljeti čovjeka kakav je bio Resullah?Nije li cijeli njegov život borba za islam?Nisu li zasluga Muhammeda El-Emina desetine hiljada ezana koji u svakom trenutku i na svakom mjestu zemaljske kugle svjedoče njegovu misiju?Ja te volim,Muhammede Miljeniče.Tvoje riječi moj su putokaz,tvoja djela moja su obaveza.Tvoji hadisi nepresušno su vrelo najljepših riječi,vasijeta i oporuka.
Dok učim ezan očitujem svoju pripadnost islamu.Moj glas nije milozvučan,niti lijep kao glas časnog Bilala.Ali njime svjedočim Poslanikovo prisustvo u mom srcu.Poslaniče,budi moj putokaz u izvršavanju teških životnih zadataka, jer tvoji zadaci su bili mnogo teži.Budi moje svjetlo u tamnim noćima, jer način na koji si ti podnio svoja teška iskušenja,dokaz su da ću ja moći podnijeti sve nevolje koje dolaze.Muhammede Pejgambere,budi moj uzor na dunjaluku i moj šef'adžija na Sudnjem danu.
HARUN ŠUNJE,III razred