"Nije mi srce plašljiva srna, ja se ne bojim duboke vode"
Objavljeno: 10. feb 2019. | Pogledano: 866 puta
|
|
Od nastanka svijeta pa do danas položaj čovjeka se mijenjao i prilagođavao vremenu u kojem živi. Danas, u 21. vijeku čovjek se posmatra kao slobodno biće koje uživa sva prava i slobode ovog svijeta. Međutim, to vrijedi u teoriji, ali da li je isto i u praksi?
|
Pri samom rođenju čovjeku su stavljeni okovi i nametnuta mu pravila po kojima mora živjeti. Prvi koji nam postavljaju ta pravila su naši roditelji koji nas uče „pravilnom" načinu života, zatim je to naš obrazovni sistem, a nakon toga društvo u cjelini. Učeni smo da je najbitnije ostaviti dobar dojam u društvu oko nas, gdje nas niko ne pita koje su naše želje i ambicije kojima težimo. Uče nas slobodi, a zarobljeni smo u jedan začarani krug u kojem vlada strah i nemogućnost da se nešto promijeni i iznese vlastiti stav. Ja sam slobodan čovjek ovog vremena. Živim i živjet ću u punopravnom smislu te riječi. Strah i povlačenje od svega lošeg što nas zadesi može nas pobijediti, ali isto tako i mi možemo biti ti koji će izaći kao pobjednici. U životu čovjek ima dva izbora. Prvi je da život provede plutajući na površini i oslanjajući se na sudbinu koju mu kroje drugi. Ja sam ipak pobornik toga i podržavam sve one koji, iako sa dozom straha kojeg osjećaju duboko u sebi, plivaju prema dubokim vodama ne plašeći se nijednog izazova koji ih može zadesiti na tom putu. Jer sve dok ne probaš različitosti ne možeš znati šta život može da ti da, ali ujedno i da oduzme. Potrebna je snaga i hrabrost kako bi se izborili sa svim preprekama na koje nailazimo. U životu se vodim tezom „Što te ne ubije to te ojača" i za mene će to uvijek vrijediti. Ja kao zrela osoba trebam postaviti sebe i svoje ciljeve na prvo mjesto, jer ukoliko se desi suprotno postat ću dio većine kojom će upravljati drugi po vlastitom nahođenju. S druge strane, mnogi povezuju moral zbog kojeg čovjek ograničava sebe i vlastite potrebe, ali ga koriste samo kao sredstvo kojim žele opravdati sebe i vlastitu nesposobnost da nešto promijene. Izazovi i želje za što boljim položajem ne moraju uvijek uništiti svo ono dobro u čovjek, jer zašto bi naši snovi mogli imati utjecaj na živote drugih ljudi?
Osude, kritike i one dobre i loše mogu nas natjerati da promislimo o određenoj situaciji, ali nikad ne trebaju biti presudne za konačni ishod. Sami gradimo sebe i svoju sreću jer prilika za življenje života je jedna i ona nema reprizu.
Melisa Kuko IV5
|