Medina
Usamljeni putnik je izgubio svoj put.
Vrijeme je izgubilo vremenske zone.
Srce je tako izmučeno vretenom poroka.
A negdje u daljini ga čeka ona:
Čista, nijednom nedirnuta prljavim
rukama –
Djevojka, čije srce kroz vrata nije
pustilo zlo.
Zmije su lagale putnika da sa njom
neće biti sretan,
Ali on je čvrsto vjerovao da će
pronaći mir u njenim očima.
I ponovo će nova zora prekinuti san.
Noge će ponovo poći na put, bez obzira
na bol.
Podnevno sunce će zasijati na nebu,
kao nagovještaj,
Da bi mi pomoglo da te pronađem...
I ponovo će nova zora prekinuti san.
Noge će ponovo poći na put, bez obzira
na bol.
Da bih osjetio toplinu tvojih ruku –
Želim da te nađem, Medina.
Želim da te nađem, Medina.
Želim da te nađem, Medina.
Želim da te nađem, Medina.
Želim da te nađem, Medina.
Želim da te nađem, Medina.
Želim da te nađem, Medina.
Želim da te nađem, Medina.
Želim da te nađem, Medina.
Usamljeni putnik je izgubio svoj put.
I čini se da je njegov cilj i dalje
daleko.
Nevrijeme ljulja brod u njegovim mislima,
Ali klatno u duši će mu pokazati
obalu.
Pokušavajući da učini sve njegove
napore uzaludnim –
Život ih je rasuo po različitim
polovima.
Njihove sudbine su bile povezane
tajnim zakonima,
I on čvrsto vjeruje da će pronaći mir
u njenim očima.
I ponovo će nova zora prekinuti san.
Noge će ponovo poći na put, bez obzira
na bol.
Podnevno sunce će zasijati na nebu,
kao nagovještaj,
Da bi mi pomoglo da te pronađem...
I ponovo će nova zora prekinuti san.
Noge će ponovo poći na put, bez obzira
na bol.
Da bih osjetio toplinu tvojih ruku –
Želim da te nađem, Medina.
Želim da te nađem, Medina.
Želim da te nađem, Medina.
Želim da te nađem, Medina.
Želim da te nađem, Medina.
Želim da te nađem, Medina.
Želim da te nađem, Medina.
Želim da te nađem, Medina.
Želim da te nađem, Medina.
Analiza pjesme
Pjesmu
Medina je napisao ruski pjevač pseudonima Jah Khalib čije je pravo ime Bakhtijar
Husejnovič Mamedov. Rođen je 29. septembra 1993. godine
u Almati, Kazahstanu te je unatoč tome svoju karijeru izgradio stvarajući na
ruskom jeziku. Takođe je bitno pomenuti da vodi porijeklo od Naiman klana. Naiman i njihovi suvereni bili su
poštovani i moćni; imali su veliku i dobru vojsku; njihovi su običaji i navike
bili slični mongolskim. Pjevač u čast svojih predaka i velike ljubavi prema
islamu piše o njima u tekstovima pjesama. Upravo ova je jedan od primjera toga.
Ona govori
o izgubljenom putniku, koji je nadasve ratnik i to ne samo na bojnom polju
uopće nego i onom ljubavnom. Snažna poruka je upućena djevojci kada pjesnik
(pjevač) pripovijeda u prvome licu. Tada nam je jasno koliko ju on jako želi
pronaći. Nakon toga on se ponovo vraća pripovijedanju u trećem licu i odaje nam
detalje situacije u kojoj se našao.
Naime,
njegov položaj nije nimalo idealan. Izdan od strane ljudi koji ga ne žele
vidjeti sretnoga sa Medinom i poražen u borbi on kreće na dugi put koji ga vodi
gdje to njegovo srce želi. Sve oko njega potiče ga da odustane ali on uprkos
tome podsjeća sebe, kao i nas, da je ljubav koja povezuje dvoje mladih mnogo jača
od neprijateljskih vjetrova. Pjesnik (pjevač) želi da tokom ovog iskustva
osjetimo čežnju jer samo tako možemo shvatiti njegovu istinu.
Pjesma se
sastoji od šesnaest strofa od kojih je osam sastojano iz četiri stiha, a drugih
osam od po dva stiha. Pisana je trinaestercem. Broj stihova u strofi varira u
zavisnosti od efekta koji pjesnik (pjevač) želi postići. Rima je izostala s
obzirom na to da poruka pjesme zahtjeva odstupanje od norme. Ritam je nešto
brži od uobičajenog ali idalje vrlo spor što daje melaholičan privuk.
U prvoj
strofi pjesnik (pjevač) nam predočava izgubljenost u prostoru i vremenu.
Stihovi „Usamljeni putnik je izgubio svoj
put.
Vrijeme je izgubilo vremenske zone" primjer je toga. Zašto je putnik
usamljen? Zašto je on izgubio svoj put? Zašto bi vrijeme izgubilo vremenske
zone? Šta bi se dogodilo da se to ostvari? Ovi stihovi upućuju na pjesnikov
gubitak na bojnom polju koji ga je izveo iz sigurnog prostora i istovremeno mu
oduzeo ono što ga drži u opstanku i što je zapravo najbitnije. U sljedećim
stihovima to se potvrđuje:
„Srce je
tako izmučeno vretenom poroka.
A
negdje u daljini ga čeka ona:".
Putnikovo srce ne može podnijeti
zločin koji je počinio protiv ljubavi. Ono je isprepleteno porocima. Obuzima ga
nelagoda i počinju ga obuzimati tužne misli ali on se sjeća da tamo daleko
Medina čeka da joj se on vrati. Opisuje je stihovima:
„Čista,
nijednom nedirnuta prljavim rukama –
Djevojka,
čije srce kroz vrata nije pustilo zlo.".
Iz njih saznajemo o njenoj čistoći,
tj. bezgrešnosti i otpornosti na vanjske uticaje. Nakon toga pjesnik nam govori
o izdaji.
„ Zmije
su lagale putnika da sa njom neće biti sretan,
Ali on
je čvrsto vjerovao da će pronaći mir u njenim očima."
Zmije iz prethodnih stihova
simboliziraju putnikove neprijatelje.
Iako su ga nagovarali da odustane on to nije učinio. Smatrao je da će mir
pronaći u njenim očima. Zašto baš u očima? Oči se smatraju ogledalom duše, a
duša kao nevidljivi i vječni dio na neki način predstavlja srž osobe.
„I
ponovo će nova zora prekinuti san.
Noge će
ponovo poći na put, bez obzira na bol.
Podnevno
sunce će zasijati na nebu, kao nagovještaj,
Da bi
mi pomoglo da te pronađem..."
Kako i zašto će nova zora prekinuti
san? Zora označava pojavu svjetlosti. San je mrak u kojem se nalazimo neko vrijeme
i tokom njega smo polumrtvi. Nisu li oni koji su izgubljeni i usamljeni
polumrtvi?
Nakon dugog sna ili parcijalne smrti
noge ponovo kreću na put. Sve se to događa bez obzira na bol koji osjetimo te
je tako i bol putnika isključen iako postoji. Zašto? Potreba da nešto učini
možda ne umanjuje bol ali nam daje snagu da uprkos njoj ustanemo.
Kada sunce u podne zasija ono pomaže
u orijentaciji u prostoru i nagovještava pronalazak puta. Tako je i u slučaju
putnika kojemu pomaže da pronađe put do svoje voljene.
Dolazi do ponavljanja prva dva stiha
strofe i to nije slučajno. Pjesnik (pjevač) pokazuje da je za uspjeh potrebna
ustrajnost i da ona zahtjeva jednu krucijalnu stvar; ustajanje svakog jutra sa
nadom da će nam sunce pokazati put do cilja.
„Da bih
osjetio toplinu tvojih ruku –
Želim
da te nađem, Medina."
Zašto putnik želi osjetiti baš
toplinu ruku? Ako se vratimo na prethodne stihove uvidjet ćemo da je svijet u
kojem on opstaje hladan. Ljudi u njemu žele vidjeti njegov pad dok on boluje.
Toplota ruku voljene osobe bila bi sušta suprotnost tome, sigurno mjesto i
lijepa nagrada. On se pritom obraća i djevojci direktno u nadi da će ona 'čuti'
njegove riječi i da će je zbog toga brže pronaći.
Da bi taj stih bio efektivniji on se
ponavlja u nekoliko sljedećih strofa. Pjesnik nas želi uvjeriti u svoju
namjeru. Njegov eho odzvanja i glas o njegovoj ljubavi se širi. On želi da svi
znaju za nju.
„Usamljeni
putnik je izgubio svoj put.
I čini
se da je njegov cilj i dalje daleko.
Nevrijeme
ljulja brod u njegovim mislima,
Ali
klatno u duši će mu pokazati obalu."
Nakon dugog puta putnik je i dalje
daleko od svog cilja. Zbog toga njegov um preispituje odluke iz prošlosti, a sa
time i ljubav. Ona je u njegovim mislima vjerovatno samo ludost koja ga je
dovela u tu poziciju. Um je poljuljao njegovu sigurnost u sebe.
Klatno se inače njiše oko ravnotežnog
položaja. Tako će putnik u kovitlanju svojih misli doći do ravnotežnog položaja
– obale.
Zašto baš obale? Obala predstavlja
spas od opasnosti. Putnik se nalazi u doslovnoj i metaforičkoj opasnosti u isto
vrijeme. Dok mu klatno ne ukaže na sigurnu opciju on je u dubokoj vodi. Duboka
voda označava velike probleme u kojim se nalazi.
„
Pokušavajući da učini sve njegove napore uzaludnim –
Život
ih je rasuo po različitim polovima.
Njihove
sudbine su bile povezane tajnim zakonima,
I on
čvrsto vjeruje da će pronaći mir u njenim očima."
Kako je u fizici potreban napor da bi
se izvršio neki rad, život kao jača sila koja djeluje na vršioca tog rada usporava
vršenje i svi napori se putniku čine uzaludnim. Uzimajući u obzir električnu
silu između dva pola; muškog (putnika) čije je srce teško zbog grijeha i
ženskog (Medine) koji je čist od njih, oni su pomoću druge sile – sudbine
povezani tajnim zakonom. On će omogućiti izvršavanje rada.
Dolazi do ponavljanja stiha. Ovaj
tajni zakon ponovo je povratio povjerenje putnika u sebe. On se vidi na kraju
ovog puta.
„ I
ponovo će nova zora prekinuti san.
Noge će
ponovo poći na put, bez obzira na bol.
Podnevno
sunce će zasijati na nebu, kao nagovještaj,
Da bi
mi pomoglo da te pronađem...
I
ponovo će nova zora prekinuti san.
Noge će
ponovo poći na put, bez obzira na bol.
Da bih
osjetio toplinu tvojih ruku –
Želim
da te nađem, Medina.
Želim
da te nađem, Medina.
Želim
da te nađem, Medina.
Želim
da te nađem, Medina.
Želim
da te nađem, Medina.
Želim
da te nađem, Medina.
Želim
da te nađem, Medina.
Želim
da te nađem, Medina.
Želim
da te nađem, Medina."
Putnik je opet posvećen svome
ultimativnom cilju. Pravi podsjetnike sebi samome kako ne bi zaboravio zašto je
tu. Ljubav koje se na tren stidio izjavljuje po drugi put. Poslije relapsa dolazi
do definitivnog zaključka. On stvarno želi pronaći Medinu.
Pitanje je ko je zapravo Medina? Da
li je djevojka ili islamski grad? Kome u zagrljaj želi pobjeći usamljeni
putnik? Ženi koju voli ili islamu koji mu pruža mir i sigurnost? Nema tačnog
odgovora. Čovjek se uvijek vraća onome što mu je suđeno ma šta to bilo.
Čitajući iznova tekst ove pjesme
shvatila sam koliko značaja je sadržano isključivo u repeticiji stihova i to me
natjeralo na razmišljanje. Repeticija nije važna samo kod pisanja pjesme. Ona
je sastavni dio naših života. Ponekada nas dovede do egzistencijalne krize
poput one u kojoj se našao putnik. Počnemo da svjesno razmišljamo o svojim
izborima i da u njih sumnjamo. Oni postanu naši neprijatelji. Ne daju nam da
idemo naprijed prema boljitku. I kada mislimo da ne postoji izlaz ista
repeticija nas vrati na put ispravan za nas. Sve što nam oduzme, vrati nam uz
dodatnu sigurnost na poklon. Nije li nam taj začarani krug poznat svima? Neki
ga poznaju pod imenom život, drugi kao religiju, većina prema natpisu karma, a
ja ljubav i pomoć. Svi smo mi usamljeni putnik koji hrli toplini i zaštiti. A
ova pjesma to jeste onima koji se osjećaju shvaćenima slušajući je.