Roman „Derviš i smrt", napisao je srpski i jugoslovenski pisac Meša Selimović. Roman je objavljen 1966. godine. Ovaj roman ima autobiografsku pozadinu. Smrt rođenog brata ostavila je veliku tugu Meši Selimoviću i snažno je uticala na tematiku njegovih djela. Glavni lik u romanu je derviš Ahmed Nurudin. On se bori za svog brata koji je u zatvoru. Iako želi da spasi brata i smatra da je to njegova dužnost samim tim što mu je on brat, Ahmed Nurudin se plaši svakog svog koraka, svake izgovorene riječi i trudi se da uvijek postupi ispravno. Kakav god korak da učini pokaje se i samo pogorša cijelu stvar. Ne uspijeva spasiti brata Haruna od smrti, ali i svojom novom pozicijom gubi i jedino vrijedno što je imao u životu, gubi svog pravog prijatelja Hasana.
Vlast, danas, juče, prošle godine ili vijeka, uvijek je ista. Ima jedan cilj i hiljadu neopravdavajućih sredstava kojima dolazi do tog željenog cilja. Često jedan od tih sredstava jeste nasilje koje služi politici kao sredstvo nametanja jednog sistema. Nasiljem stvaraju strah kod ljudi i pokušavaju na taj način da osiguraju svoj položaj i da se žaštiti od propadanja.- „Šta hoćeš?....-Šta hoću? -rekao sam, čudeći se sam sebi i znajući da nije dobro što to govorim. -Nije trebalo to da kažeš. -Je li zločin pitati za brata, ma šta da je učinio....Jesmo li postali životinje, ili gori od životinja?...-Ti braniš brata , ja zakon. Zakon je strog, ja mu služim."(83 str.) -Vlast upotrebljava zakon kao svoj štit ali upravo ti ljudi koji se pozivaju na zakon, zloupotrebljavaju ga.Harun je bio obični, nevini zapisničar koji je sticajem okolnosti koje donosi sudbina pronašao dukumente i zapise koje su ugrozili položaj i moć onih koji su bili na vlasti. –„Naši ljudi žive mirno, a stradaju naglo."(77 str.) U ovom slučaju vlast se obračunava sa pojedincem koji dovodi njenu moć u pitanje. Kadija i kadinica koji trebaju biti oličenje pravde i istine baš su suprotno od toga. Kadinica je pohlepna i želi da razbaštini svoga brata i da mu uzme dio nasljedstva. Kadija je sumnjivog porijekla i ne želi da pomogne Ahmedu Nurudinu što ujedno kazuje da mu pravda nije bitna i da je baš suprotnost onoga što zapravo treba biti. „ Posle bratove smrti u dervišu se javlja mržnja i nezadovoljstvo prema vlasti i ljudima.
–„ Mislio sam da znaš više o svijetu i ljudima, mnogo više..." , „... pamti, nesreća je što kod nas niko ne misli da je na pravom mjestu i svako svakome je mogući suparnik; ljudi preziru one koji ne uspiju, a mrze one koji se uspnu iznad njih; navikni se na prezir ako želiš mir, ili na mržnju ako pristaneš na borbu..." Cijelom situacijom koju pokreće hapšenje njegovog brata, derviš je pomjeren iz svoje zone komforam, bezbrižnosti, molitve, ljubavi prema Bogu i ljudima i tada shvata da više ne može da se ŠTA svoj svijet tekije. Ubrzo mu sudbina donosi novu priliku. Nudi mu se položaj kadije, a on taj položaj prihvata. Izabran je zato što su mislili da će Nurudin raditi šta god mu oni kažu, ali Ahmed hoće da radi samo što mu zakon i savjest kažu. Ahmed Nurudin ubrzo shvaća da je vlast veoma komplikovana i složena i da je sada sam, da nema nikakvog bližnjeg istinskog prijatelja. Shvata opasnost moći i dolazi u situaciju kad mora da osudi istinskog prijatelja Hasana. On se bori sa sobom. Neće da izda prijatelja ali se plaši za svoj život. –„Da osudim prijatelja, jedino stvorenje koje sam sačuvao za svoju nezadovoljenu i gladnu ljubav. Šta bih onda ja bio? Ništavilo... Sve što je ljudsko u meni, on je čuvao. Sebe ću ubit ako im ga predam. Ne prisiljavaj te me na to, suviše je surovo... Bez tog čovjeka svijet bi mi bio tamna špilja..." Iako je bio u sukobu sam sa sobom, vlast i moć ga mijenjaju i on umjesto da spasi prijatelja spašava sebe. Ovim gestom je pokazao kako moć mijenja ljude iz korijena.
Kako sam na početku navela, bez obzira na vrijeme i mjesto, vlast je uvijek ista. Dug je i mračan put do moći. Kada je osvojiš povratka nema, ali tu bitka ne završava. Na primjerima u romanu vidimo da vlast okrivljuje pojedince strahujući za svoj položaj, rade sve kako ne bi bili otkriveni i zbačeni. Zalaze sve dublje i dublje, sve mračnije i mračnije dok ne shvate svoje greške, ali tada su i suviše daleko otišli i nema povratka nazad jer je povratak još strašniji i duži. Ko god bili, sta god mislili, moć nas može promijeniti. Ahmed Nurudin je pravi primjer toga. Zato trebamo bit zadovoljni svojim položajem jer kakavgod bio taj položaj, dobar ili loš, mi smo na visokoj poziciji ako smo pravedni i čisti pred Bogom.
MILICA KOVAČIĆ IV4