Safvet-beg Bašagić rođen je davne 1870.godine u Nevesinju.Bio je sin Ibrahim- bega i majke Almase,kćeri čuvenog Derviš-paše Čengića.U svom radu služio se pjesničkim pseudonimom Mirza Safvet.Beg Bašagić bio je vrsni pjesnik,prevodilac,historičar i jedna od najznačajnijih ličnosti iz vremena ,koje s pravom možemo smatrati kulturnim preporodom.
U rodnoj kući bega Bašagića vladala je prava književna atmosfera koja se zasnivala na narodno-epskoj i orijentalnoj tradiciji.I upravo takav,ponikao u goletima nevesinjskog kraja,Bašagić će dio svog zavičaja i narodnog folklora prenijeti u svoje književno djelo.Iako se u književnom radu ugledao na orijentalne književnike,duh bošnjačke narodne epike duboko će prožeti njegov književni opus.
Spoznaja o važnosti narodnog stvaralaštva
Bašagić je poticaj za pisanje dobio još od svog oca Ibrahim-bega koji mu je kao dječaku prenosio narodne predaje o znamenitim bojevima i Bošnjacima,mada su neka predanja i sama bila plod očeve bujne mašte.Od samog dodira sa knjigom u Bašagiću se rodila želja da oživi sjećanja na velikane hercegovačkog kraja.Potaknut njima, Bašagić je jednom prilikom zapisao:"Uspomene na velike ljude iz mog kraja meni su uvijek bile svete,uvijek ih čuvam kao najdragocjenije amanete".1
Ovaj pjesnik se svojom rodoljubivom poezijom javlja u vrijeme kada Bosna i Hercegovina biva udaljena od islamskog svijeta i prisilno utkana u zapadno-evropske krugove.To razdoblje pratile su velike kulturne i društvene promjene.U takvim prilikama historijska i nacionalna obilježja gubila su na značaju i prijetila im je mogućnost nestajanja .Upravo iz tih razloga Safvet-beg Bašagić,pod utjecajem narodne epike,nastoji vratiti samopouzdanje bošnjačkom narodu stvarajući pjesme u kojima veliča slavnu prošlost i junaštvo sopstvenog naroda.O važnosti Bašagićeve pojave i njegove rodoljubive lirike u političkoj i kulturnoj atmosferi koja je u to doba vladala među Bošnjacima,mnogo godina kasnije, pisao je Edhem Mulabdić:"Turska nas ostavila,Austrija pobijedila naš oružani otpor,i mi se osjećasmo kao drvo osječeno.Tada nam je potreban bio makar ko,da nam se javi,da nas ohrabri i samopuzdanje ulije.Zbog toga su nam Safvetove pjesme objavljene u listu Bošnjak padale kao mehlem na ranu" .Ponovno prizivanje junačkog duha iz davno prošlih vremena Bašagić je mogao ostvariti jedino putem pisane riječi.Stoga ćemo u njegovim pjesmama naći brojne zabilješke koje govore o krševitom hercegovačkom kraju i junacima koji su se u tom kraju rađali i ginuli za Hercegovinu.U godinama koje slijede pred osporavajućim napadima srpske i hrvatske štampe u pjesmi" Ko to kaže",Bašagić će zapisati:
„Naša slavna prošlost je krvava
koja neće nigda pomračiti.
Mi smo ljudi veledušne ćudi
vitezovi stari od mejdana".
Djela prožeta narodnom folklorom
Patriotizam i rodoljublje istaknuto je i u prvoj Safvetovoj pjesmi koju posvećuje domovini i objavljuje u zbirci Trofanda iz hercegovačke dubrave.Nakon tih objava,svoje hercegovačko-zavičajno osjećanje prenosi u povjestice" Čovjek i svijet" i" Na povratku domovini".U svim pomenutim djelima vidljiv je neosporan dodir bošnjačke narodne epike i snažan utjecaj koji ona ostavlja.
O utjecaju epske poezije na Bašagićevo rodoljubivo stvaralaštvo(posebno u pjesmama Prokletstvo Dželal paše i Pogibija Čengić age) pisali su Đenana Buturović,Muhidin Džanko,Muhsin Rizvić,Aiša Softić.Navedeni istraživači zaključili su da se kod Bašagića „ne radi o pukom podražavanju već o preslikavanju iz narodne pjesme,čime se on identificira sa narodnim pjevačem kao moderni rapsod".
Poznato je da se Bašagić bavio sakupljanjem narodnih pjesama,te ih sa nepune 24 godine objavio u zbirci „Narodno cvijeće".No manje je poznato da je u tim narodnim pjesmama samostalno vršio reorganizaciju pojedinih riječi ili mijenjanje cijelih sintagmi,što dokazuje njegovo izvanredno poznavanje metrike usmene poezije.Utjecaj narodne epike jasno se vidi u Bašagićevoj pjesmi " Divane Husrev paša",pjesmi koju je prvu objavio u listu " Bošnjak".Glavni lik je,kako to obično biva u narodnim epskim pjesmama,istaknut u naslovu pjesme.Iako pjesma sadrži elemente romantičarske lirike,ona ima i prizvuk herojske pjesme:
„I ko lav strašan naprijed kroči
Sulejman-paši da za vrat skoči:
britkije ćorda već zveka stade ,
a car Sulejman među njih pade".
Bašagićevi rodoljubivi stihovi u spjevu „ Abdulah-paša" ,također,sadrže obilježja narodne epske pjesme:glavni lik se očituje u naslovu djela,prisutno je nizanje motiva i epski dijalog.Vidljivo je i ponavljanje stihova i polustihova ,što je prema mišljenju Alberta B.Lorda način na koji i usmeni pjevači sastavljaju i prenose epske pjesme.
„Kunem ti se sabljom oca moga,
Kunem ti se spomenom djedova,
Kunem ti se najsvetijom stvari,
Kunem ti se,za život i imanje..."
Abdulah-paša Rizvanbegović bio je osmanlijski paša i stolački kapetan,a historijska podloga bila je polazište i podsticaj za oblikovanje rodoljubivih stihova kojima pjesnik izražava svoj stav i viđenje.U stihovima koji govore o Ali-paši javlja se i vila-mitološko biće koje su ljudi nekada smatrali djevojkama neobične ljepote i čarobnih moći.To je i dokaz da su mitovi o vilama kao dio narodnog stvaralaštva ostavili utjecaj na Bašagićevo djelo i kao univerzalne pojave smatrani simbolima slave,hrabrosti i požrtvovanosti.
Nevesinje,Hercegovina i specični zavičajni milje poslužili su mu kao inspiracija u pjesmi „Nevesinju".Etnomuzikolozi smatraju da se na području Hercegovine,pa samim tim i Nevesinja,bošnjačka narodna epika dugo vremena prenosila uz gusle.U pomenutoj pjesmi pjesnik će reći:
„Da pjevam zanosne pjesme u lakom
Narodnom duhu
Kakono pjevati može
Miljenče veleških vila kad mu se poletne
Misli
S javor guslama slože".
Da li su gusle imale utjecaj na njegovu pisanu riječ , ako se u obzir uzme činjenica da su se kroz historiju Bošnjaci udaljavali od ovog instrumenta? Današnja istraživanja pokazuju da su gusle zauzimale važno mjesto u narodnom stvaralaštvu i da su najveći guslari iz Bašagićevog vremena bili upravo Bošnjaci.O utjecaju folklornih motiva može se govoriti i u stihovima koji ističu junaštvo,borbenost i prkosno držanje:
„Časna sablja,što no mi je ostanula iza pređa
Kao zmija otrovnica za dušmanskom krvi žeđa.
Moram s njome skoro ići u boj ljuti i krvavi..."
Pjesnik zavičaja i mejdana
Iz svega navedenog vidljivo je da je Safvet-beg Bašagić izvor za svoje književno stvaralaštvo rodoljubive tematike pronašao u narodnoj bošnjačkoj epici,te da su epski duh i narodni izraz dominantni motivi. Muhidin Džanko je zapisao da se"folkloristički rad Bašagića uklapao u duhovnu sliku jednog prosvjetitelja koji je u bogatom usmenom stvaralaštvu svoga naroda vidio inspiraciju,ali i priliku da se kroz usmenu baštinu taj narod reprezentira i pred drugim kulturama" .Stoga ga je s pravom nazvao Vitezom pera i mejdana.Godine 1912. Bašagić je u disertaciji „ Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti „objavio:"Jedan narod može izgubiti moć i gospodstvo,slava njegova oružja može isplaviti,bajrak pod kojim je vojevao može postati plijenom neprijatelja.Ali ipak imade nešto što nije prolazno,što ne može ni puki slučaj,ni najljući neprijatelj uništiti,a to su umotvorine koje mi zovemo literaturom.U tome carstvu ni sila,ni slučaj,dapače-ni zub vremena ne može pomračiti umne stečevine naroda koje je privrijedio kad je pobijedio varvarstvo i neznanje.Taj trijumf ostaje na vjeke..."
Literatura:
Bašagić,Safvet,Pjesme,pripjevi i drame,"Preporod",Sarajevo,1999.
Maglajlić,Munib,Značaj usmene lirike na pjesništvo Safvet-bega Bašagića i Muse Ćazima Ćatića,"Univerzal",Tuzla,1989.
Rizvić,Muhsin,Književno stvaranje muslimanskih pisaca u BiH u doba austougarske vladavine,Sarajevo 1973.
Harun Šunje II razred
Druga gimnazija Mostar
Mentor:Jasmina Omerika,prof.