„Sve ostalo mu je od majke,od svile i srebra mostarskog neba,

od bistre domaće riječi,one što je prešla devet kamenova,

od neugaslih bisera muslimanske ljubavne pjesme,

od kamena mostarskih avlija..." (S.Kulenović) 

                             

 Cilj mog rada jeste istražiti ljubavne motive u književnom opusu Hamze Hume,njegovom poetskom i proznom izrazu,te nesumljiv utjecaj sevdalinke koja će ostati prisutna tokom cijelog Huminog književnog stvaralaštva.Ljubavni doživljaji, prožeti erotskim nabojem, u Huminim kazivanjima predstavljaju ženu kao čudesnog pokretača emocija i događaja.Književnik erotizira i ambijent u kojem se javljaju likovi,a njihove želje,misli i porive potpuno sjedinjuje sa prirodnim elementima,što je odlika istočnjačkog misticizma.

Hercegovački Pan,kovač sveopće ljubavi

Hamza Humo rođen je 1895.godine u Mostaru u uglednoj porodici iz koje potječe alhamijado književnik Omer Humo.Vrlo rano je ispoljio svoje književne sposobnosti.Nakon završene osnovne škole i gimnazije studirao je u Beogradu,Beču i Zagrebu.Po povratku u Mostar,pod utjecajem ekspresionizma,piše svoju prvu zbirku poezije koja predstavlja svojevrsnu novinu i prevazilazi dotadašnji Ćatićev i Dučićev impresionistički stil.Najplodnije je stvarao između dva svjetska rata,a u njegovim djelima neprevaziđen je hedonistički duh kojim je sanjao „vječito ljeto ljubavi u vinogradima pod suncem i neprolazna ašikovanja i sevdisanja pod blagom mostarskom mjesečinom"^[1].Zbog senzibilne poezije i vrhunskog romana „Grozdanin kikot",Hamza Humo je ostao ono što zaista i jeste bio:drug jablanova vitih,vječiti pješak,romantičar i zanesenjak.

Ljubav u Huminoj poeziji

Ljubavni motivi prisutni su i u prvoj Huminoj zbirci pjesama „Nutarnji život",objavljenoj 1919.godine.Iz pomenute zbirke izdvaja se Ljubavna pjesma koja se izborom motiva (ljubavna čežnja,šapat,ašk) i orijentalnim ambijentom oslanja na sevdalinku.Ljubav je prikazana u svemoći čulnih simbola, u preplitanju žudnje i želje,stvarnosti i mašte.Pjesnik je u stihove utkao osjećaj sjete i melanholične čežnje tipične za sevdalijski izraz.Tako Ljubavna pjesma postaje izraz čulnosti i strasti,a Humo ih sjedinjuje u erotiku,koja je prema mišljenju kritičara M.Begića otvorena kao činjenica,kao zov i iskušenje.Mistici i ljepoti žene,ljubavnom zanosu i tjelesnim željama pjesnik postavlja zidove,munare i zvonike kao konkretne motive koji se suprotstavljaju porivima tijela,strastima i željama.Ljubav je opjevana kao vječiti ideal i čin apsolutnog predavanja.Primjer za takav izraz čulne ljepote su stihovi iz pjesme Grč:

                                                               „I mi smo spletenih tijela                                              

                                                                U grču bezdanih želja

                                                                Gorimo u suncu crvenu

                                                                 I u jeziku plamenu

                                                                  Strast sikće ko zmija

                                                                  I tijela svija,svija"

Ljubav kakvu pjesnik predstavlja stalno je u pokretu životnih poriva,ali ispod senzualnih slika ljubavi provlači se sjena koja ukazuje na neispunjenu žudnju i krajnju neizvjesnost ostvarenja ljubavnih želja (Čekanje,Preplašena).Nad Huminim pjesmama,posebno onim iz ciklusa „Starinski motivi", stalno se nadvija krajnja neizvjesnost ostvarenja ljubavne sreće.I ljubavni dijalozi predstavljaju govor simbola,a kao takvi preuzeti su iz sevdalinke i nalik su dijalozima vođenim u trenucima ašikovanja i ispunjenja ljubavne opčinjenosti(Njezine misli).Sa sigurnošću se može reći da su u Huminom književnom opusu prisutne dvije žene:jedna je čedno,stidljivo biće,a druga je bludnica i demon koji pjesnika osvaja svojom tjelesnom ljepotom.

Hamza Humo je tako u svoj poetski izraz ugradio svoj zamišljeni svijet u kome je žena glavna pobuda, „žena kao objekat žudnje,žena kao uzročnik patnje,gotovo kao vječito prokletstvo čovjeka,njegova kob,žena kao nerješiva zagonetka,kao sudbina i neminovnost".^[2]

U knjizi lirike u prozi „Sa ploča istočnih",književnik je zakoračio u svijet pripovjedanja i izborom ljubavnih motiva približava se beduinskim legendama Orijenta:

„Kad pade suton na oazu,zaspaše krda i probudi se šadrvan pod palmom visokom.I mjesec se pojavi i milovanja se probudiše.Milovah Samihu i ne poželjeh ništa više".^[3]

Većina pjesama iz ovog ciklusa posvećena je ženi kao poezija divljenja i zanosa njenom ljepotom,što će ostati obilježje i Huminog proznog izraza.

Sevdalijina ljubav i Grozdanin kikot

U vrijeme kada je pisao „Grozdanin kikot" nastala je jedna od najljepših Huminih ljubavnih pripovijedaka Sevdalijina ljubav.Sevdalija je čovjek koji voli sve žene,ali kad ga zanese i opije ljubav jedne žene,on će svoju slabost pokazati pjesmom po mahali i sevdisanjem,tipičnim za naše podneblje.Ljubav u priči prikazana je od trenutka prvog ljubavnog zanosa,preko ljubavnih osvajanja do konačnog nesretnog kraja i praznine u Sevdalijinoj duši.Ljubav je dočarana pjenički-snažna je i zanosna, a čežnja djevojke je duboka i iskrena:

„I ruka priteže grud,priteže,i Iša zatrepti,zatrepti i malaksa.Jedan uzdah šapnu u cvijetu,u lišću na odrini.Iša leži zatvorenih očiju,malaksala sa smiješkom na licu".

Kao u romanu „Grozdanin kikot", glavni junaci Sevdalija i Iša predaju se ljubavi i ljubavnom zanosu da bi se suprotstavili vremenu i održali iluziju životnog sna.Sevdalijina ljubav ostaje neostvareni san u kojem dolazi do bolnog rastanka i djevojčine nevoljne udaje za drugog („Duboko povijena u feredžu,sjedjela je jedna žena,bez glasa i života,kao pokajnica").^[4]

Roman „Grozdanin kikot" je najčulnija i najsenzibilnija Humina proza napisana snagom poetske emocije.Osnovni ljubavni motiv izražen je kroz legendu o Grozdanu i Grozdani,ljubavnicima koji se bude s pojavom prvih proljetnih dana,a nestaju u jesen sa pojavom prvih kiša.Radnja obuhvata vrelo hercegovačko ljeto u kojem Grozdan započinje svoju ljubav sa djevojkom Grlicom.Rađanje ljubavi Humo je vremenski povezao sa promjenama u prirodi.Ljubav se rađa onda kada se u grožđu cimskih vinograda kristališe šećer.Atmosfera ašikovanja,strasti i ljubavi,kao i početak ljeta naglašen je slikama erotskog senzibiliteta.Glavni lik predstavljen je kao čovjek koji se lomi između dvije ljubavi:Grlice(simbol čiste nevine ljubavi) i Ivanke (simbol tjelesne ljubavi i požude).Grlicina ljubav je bezgrešna,a ona u čežnji i čednosti čeka voljenog ,što se može povezati sa motivima melanholične čežnje vrlo često prisutne u sevdalinci.Ljubav je iskazana  snagom tjelesne i emotivne uzbuđenosti,mada u njoj dominira osjećanje djevojačkog stida(motiv iz narodne pjesme).Nasuprot čistoj ljubavi,Humo uvodi lik udovice Ivanke koja je pohlepna i raspusna, i kao takva zavodi neiskusnog mladića.Njihovo tjelesno sjedinjenje iskazano je onomatopejskim glagolima(krši,smije,grca).U tako predstavljenim slikama ljubavi književni kritičar Alija Pirić primijetio je naglašenu zvučnost i stilska sredstva koja Humu predstavljaju kao vrsnog lirika posebnog senzibiliteta.Rađanje ljubavi u romanu i rađanje strasti između likova prate prirodne pojave(crveno sunce),a i vjetar je oživljen i personificiran u zaljubljeno biće.Iako ljubav ispisana u romanu ima tragičan kraj,roman „Grozdanin kikot" je u najljepšem obliku predstavio ovo iskonsko osjećanje i duboku ljudsku čežnju za srećom i istinskim životnim vrijednostima.

Ljubav,ljubav...

Cjelokupni Humin književni opus ( i poetski i prozni) satkan je od ljubavnih motiva,a ljubav je prikazana kao stalna čovjekova čežnja da voli,živi i uživa u životu.Senzualnost i senzibilitet,stvarnost i mašta-sve je isprepleteno,a ljubav ostaje vječna i trajna inspiracija jer „nije misao koplje da joj sagledaš metu,a ni ljubav rijeka da joj u dno uroniš".

 Literatura: 

Begić,Midhat:Nepostojeća zbirka(O zbirci Nutarnji život Hamze Hume),Odjek,XXV/1972,Svjetlost,Sarajevo,1987.

Dizdar,Mak:Pogovor u:Hamza Humo:Grozdanin kikot,Svjetlost,Sarajevo,1962.

Duraković,Enes:Antologija bošnjačke pripovijetke XX vijeka

Dutina,Todor:„Grozdanin kikot"Hamze

Hume,Predgovor,Svjetlost,Sarajevo,1984,5-9

Maglajlić,Munib:Hamza Humo i sevdalinka;Most II/1975,5-6